papir

papir (engl. paper; njem. Papier; rus. бумага), plošni proizvod dobiven isprepletanjem finih kratkih vlakana biljnoga podrijetla (drvo smreke, krpe, slama, riža i dr.). Primjenjuje se kao podloga za pisanje, crtanje, tiskanje, za oblaganje, umatanje, higijenu, izradbu dokumenata i sl. Pripravlja se iz vodenih suspenzija bijeljenjem sirovina (drvene pulpe) uz pomoć klornoga vapna, miješanjem s anorganskim punilima (npr. s barijevim sulfatom), bojama i ljepilima, te sušenjem i prešanjem. Kvalitetniji je ako ima više celuloze, a manje drvenjače. Najfinije vrste papira proizvode se od lanenih i pamučnh krpa. Papir s ligninom proizvodi se iz drvenjače, a na svjetlu požuti i postaje krt (npr. novinski papir). Papir bez lignina (bolji pisaći i tiskarski papir) proizvodi se od sirovina koje ne sadržavaju drvenaste tvari (pamučna i lanena vlakna, drvna celuloza i dr.). Prema namjeni razlikuje se pisaći papir, papir za vrednote i banknote, papir za dokumente i povelje (čvrsti su i trajni, imaju vodeni znak te su obojeni posebnim bojama kako bi se teže krivotvorili), filtarski papir (gotovo čista celuloza), cigaretni papir(proizvodi se od konopljinih vlakana kojima se dodaje magnezijev karbonat kao punilo kako bi jednolično tinjao), pergamentni papir (celulozni papir umočen u sumpornu kiselinu), voštani papir (nepropustan je za masti, a proizvodi se umakanjem papira u rastaljeni → parafin, vosak ili stearin), papir za kopiranje i umnožavanje, ukrasni papir, higijenski papir, fotografski papir, izolacijski papir, itd. → karton, → ljepenka