piezoelektricitet

piezoelektricitet (engl. piezoelectricity; njem. Piezoelektrizität; rus. пьезоэлектричество), el. polariziranje i stvaranje napona na suprotnim površinama ili rubovima nekih kristala pod djelovanjem vanjske mehaničke sile. Napon U razmjeran je sili F, koja uzrokuje stalni el. dipolni moment u piezoelektričnoj tvari, U ∝ ± F. Najpoznatiji kristali koji izravno pokazuju piezoelektricitet jesu kremen (SiO₂), Rochelleova sol (NaK(C₄H₄O₆) × 4H₂O), barijev titanat i dr. Obrnuta je piezoelektrična pojava kada se ti kristali deformiraju u el. polju. Zbog toga se piezolektrični kristali upotrebljavaju kao pretvornici mehaničkih titraja u električne (u kristalnome mikrofonu), i obrnuto (u kristalnome zvučniku ili ultrazvučnom pretvorniku). Pojavu su potkraj XIX. st. otkrili braća P. i J. Curie i P. Lippman.