plutača

traži dalje ...

plutača (engl. buoy; njem. Boje; rus. буй), plutajuće tijelo vezano ili usidreno na određenome mjestu na moru, rijeci ili jezeru, a služi za vezivanje brodova ili čamaca (privezna plutača), kao oznaka opasnosti, plovnoga puta, sidrišta i sl. (označna ili navigacijska plutača), za meteorološka i oceanografska mjerenja (meteorološka, oceanografska plutača) i dr. Tijelo plutače, valjkasta oblika s nepropusnim pregradama, usidreno je betonskim blokovima i sidrima postavljenima u smjerovima prevladavajućih struja i vjetrova. Privezna plutača opremljena je prstenom za vezivanje broda, otvorima za održavanje plutače, bokoštitnicom, katkada ljestvama, svjetlom i priključcima za vodu i telefon. Navigacijske su plutače propisanih oblika i oznaka, a mogu biti opremljene navigacijskim svjetlima te zvonom i rogom za maglu.

PLUTAČA, oceanografska, postavljena u Kaštelanskom zaljevu

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

plutača. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 1.5.2025. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/plutaca>.