pojačalo, elektroničko

pojačalo, elektroničko (engl. electronic amplifier; njem. elektronischer Verstärker; rus. электронный усилитель), uređaj za pojačavanje el. signala. Pojačavanje se ostvaruje aktivnim elektroničkim komponentama (elektronskim cijevima ili tranzistorima). Prema signalima (napon ili struja) koji se promatraju na izlazu i ulazu, pojačalo je naponsko, strujno, strminsko ili otporno. Može imati samo jedan stupanj pojačavanja ili više njih. U višestupanjskom je pojačalu ulazni stupanj najčešće naponsko pojačalo slabih signala, a izlazni stupanj pojačalo snage (učinsko pojačalo). Prema frekvenciji pojačavanoga signala, postoje istosmjerna pojačala (koja pojačavaju signale sve do frekvencije jednake nuli), pojačala za najniže, mrežne, niske (zvučne), srednje, visoke, vrlo visoke i najviše frekvencije (mikrovalna pojačala). Prema širini pojačavanoga frekvencijskoga pojasa postoje uskopojasna i širokopojasna pojačala, a prema izvedbi pojačala izvedena od pojedinačnih sastavnica i integrirana pojačala (većinom su to operacijska pojačala). Pojačanje pojačala omjer je istovrsnih izlaznih i ulaznih veličina (napona, struje ili snage), pa se razlikuju naponsko i strujno pojačanje te pojačanje snage. Iskazuje se čistim brojem, a → razina pojačanja u decibelima. Ovisnost pojačavanja o frekvenciji signala naziva se frekvencijskom karakteristikom pojačala (→ karakteristika, frekvencijska). U području vrlo visokih frekvencija (tzv. mikrovalova) primjenjuju se pojačala s posebnim elektronskim cijevima (→ cijev s putujućim valom i → klistron), te → maser i parametarsko pojačalo (→ pojačalo, parametarsko). Elektronička se pojačala primjenjuju u telekomunikacijskima, upravljačkima, regulacijskima, mjernima i drugim elektroničkim uređajima (npr. radijski i televizijski odašiljači i prijamnici, stereopojačala, glazbena pojačala, instrumentacijska pojačala, itd.). Osim elektroničkih, u elektrotehnici se rabe i magnetska, relejska, dielektrična i elektrodinamička pojačala (→ amplidin).