pokos

traži dalje ...

pokos (engl. slope; njem. Böschung; rus. склон), u građevinarstvu, umjetno izvedena kosina usjeka ili nasipa ceste, kanala i sl. Posebno je važnazaštita pokosa od erozijskoga djelovanja i atmosferilija, što ovisi o osnovnom materijalu, nagibu i gospodarskim čimbenicima. Na zemljane pokose nagiba manjega od 40% može se nanijeti sloj humusa debljine 10…20 cm te površina zatravniti, obično prskanjem mješavine vode i obloženoga sjemena (hidrosjetva). Ako prirodno tlo nije potpuno homogeno pa su moguća manja lokalna odronjavanja, na pokos se polažu plastične prekrivke (jastuci) od isprepletenih plastičnih vlakana ili lamela i potom zatravnjuju. Strmiji je pokos jače izložen površinskoj vodi pa se oblaže kamenom, a dodatna stabilnost vrlo strma pokosa osigurava se sidrima. Sa stjenovitoga pokosa mogu otpadati manji komadi stijene i kamenje. Zato se na pokosima prometnica na mjestima gdje otpadaju manji komadi postavljaju čelične pletene mreže učvršćene na vrhu i napete betonskim utezima na dnu. Za zaštitu od odrona većih komada postavljaju se posebne mreže, katkada ojačane čeličnom užadi te vezane sidrima. Kao zaštita od stijena koje se zbog erozije površinski raspadaju u mala nevezana zrna služi torkretirani beton, katkada prekriven prekrivkama za razvoj vegetacije. Na dugim i visokim kosinama poželjno je izvesti vodoravne berme širine 3…4 m, kako bi se spriječilo ili usporilo padanje kamenja na kolnik te omogućili naknadni popravci pokosa. Na nekim je mjestima, unatoč većoj količini materijala što ga valja iskopati i odvesti, isplativije predvidjeti blaži nagib pokosa nego izvesti skupu zaštitu strmoga.

POKOS, a) obložen kamenom, b) u stijeni, s mrežom, c) zemljani s prekrivkom i travom

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

pokos. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2025. Pristupljeno 14.7.2025. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/pokos>.