pokretač

pokretač, upuštač, starter (engl. starter; njem. Anlasser; rus. пускатель, стартер), 1. u strojarstvu, uređaj za pokretanje pogonskih strojeva. Za motore s unutarnjim izgaranjem (npr. Dieselovi i Ottovi motori, plinske turbine) to je pomoćni elektromotor spojen na akumulator, kojim se preko zupčanika (rjeđe remenskoga prijenosa) pokreće glavno vratilo dok ne počne proces unutarnjega izgaranja. U motorima manjih snaga (npr. na motociklu) pokretač je mehanizam pogonjen ljudskom snagom (nožnom, ručnom). – 2. u elektrotehnici, sklopni aparat opremljen uređajima za pokretanje i zaustavljanje motora ili za puštanje u pogon drugih trošila, uz održavanje određenih pogonskih veličina (struja, zakretni moment) u određenim granicama. Postupnim isključivanjem otpora pokretač omogućuje smanjenje udarne struje pri pokretanju motora. U asinkronih motora istodobno se povećava potezni moment. Otpornici su kovinski, uljni ili vodeni s najviše 2% soli, koji omogućuju neprekinutu promjenu otpora. Regulacijski pokretač služi i za mijenjanje brzine vrtnje motora do određene vrijednosti. → aparat, sklopni