pokretljivost

pokretljivost (engl. mobility; njem. Beweglichkeit; rus. подвижность; znak μ), konstanta razmjernosti između driftne brzine v_d i el. polja E za elektrone i šupljine u čvrstim tijelima, ili za elektrone i ione u plinovima, v_d = μ · E. Taj odnos ne vrijedi u vrlo jakim poljima u kojima je driftna brzina stalna. U poluvodičima pokretljivost ovisi o broju sudara elektrona s atomima kristalne rešetke (fononsko raspršenje) i s atomima primjesa (ionsko raspršenje), te o međusobnom sudaranju nosilaca. Pokretljivost ovisi o materijalu, koncentraciji primjesa i temperaturi, a samo malo o vrsti primjese. Uz jednaku temperaturu i jednaku ukupnu koncentraciju primjesa pokretljivost šupljina manja je od pokretljivosti elektrona. Pokretljivost je naboja najveća u intrinsičnom poluvodiču. Pri stalnoj temperaturi opada s porastom koncentracije primjesa (veće ionsko raspršenje), a pri stalnoj ukupnoj koncentraciji primjesa smanjuje se s porastom temperature (veće fononsko raspršenje). → Matthiessenovo pravilo