poli(vinil-klorid)

poli(vinil-klorid) (engl. polyvinyl chloride; njem. Polyvinylchlorid; rus. поливинилхлорид, akr. PVC), plastomerni materijal građen od linearnih i razgranatih makromolekula opće formule –(–CH₂–CHCl–)_n–. Pripravlja se radikalskom polimerizacijom vinil-klorida, a svojstva osnovnoga polimera mogu se znatno mijenjati ugradnjom drugih monomera (npr. vinil-acetata ili viniliden-klorida), te dodatkom različitih stabilizatora, plastifikatora ili punila. Poznato je stotinjak modifikacija različitih svojstava, a osnovne su kruti i savitljivi poli(vinil-klorid). Kruti poli(vinil-klorid) proziran je, tvrd, žilav i teško preradljiv materijal, dobrih dielektričnih svojstava, te vrlo otporan na utjecaj atomsferilija i kemikalija. Izrazito je krt, pa se kopolimerizira npr. s vinil-acetatom, a potom miješa s drugim polimerima, npr. s poliakrilatima. Savitljivi poli(vinil-klorid) sadržava 20...30% plastifikatora, pa se lako prerađuje, najčešće → ekstrudiranjem i kalandriranjem (→ preradba polimernih materijala), → injekcijskim prešanjem, puhanjem i vakuumskim oblikovanjem. U građevinarstvu se upotrebljava za izradbu prozorskih okvira, oluka i odvodnih cjevovoda, u elektroindustriji za izradbu kućišta i izolacije el. kabela, za izradbu linoleuma, ambalaže za lijekove i kozmetiku, boca, folija za pakiranje prehrambenih proizvoda,za izradbu odjeće, dječjih igračaka i dr. Pjenasti poli(vinil-klorid) rabi se za proizvodnju umjetne kože (tzv. skaj), presvlaka za namještaj i vozila, itd.