poluvodič, složeni

poluvodič, složeni (engl. compound semiconductor; njem. Verbundhalbleiter; rus. сложный полупроводник), poluvodič koji je kem. spoj dvaju ili triju različitih elemenata. U spojevima trovalentnih i peterovalentnih elemenata (III.–V. poluvodiči, npr. galijev arsenid, GaAs, galijev fosfid, GaP) ili dvovalentnih i šesterovalentnih elemenata (II.–VI. poluvodiči, npr. cinkov sulfid, ZnS) kemijska se veza ostvaruje tako da atom elementa više valencije ustupa valentne elektrone elementu niže valencije (→ valencija). Donorske su primjese u složenim poluvodičima elementi koji imaju višu valenciju, a akceptorski elementi koji imaju nižu valenciju od elementa koji nadomještaju u kristalnoj građi. Četverovalentni elementi (npr. silicij, Si i germanij, Ge) mogu u III.–V. poluvodičima biti i donorske primjese (ako nadomještaju trovalentni element) i akceptorske (ako nadomještaju peterovalentni element), pa se nazivaju amfoteričnim primjesama. U složenim su poluvodičima česte kombinacije triju elemenata, peterovalentnoga i dvaju trovalentnih, koji su zastupljeni u određenom omjeru (npr. indij-galij-fosfor, In_1–xGa_xP, galij-aluminij-arsen, Ga_1–xAl_xAs), ili dvaju peterovalentnih i jednoga trovalentnoga (npr. cink-sumpor-selen, ZnS_xSe_1–x). U njima se može namještati širina zabranjenoga pojasa, a upotrebljavaju se za detektiranje ili za odašiljanje svjetlosti.