promet, gradski

promet, gradski (engl. urban traffic; njem. Stadtverkehr; rus. городское транспортное сообщение), prijevoz ljudi i dobara na području grada i prigradskih naselja. Osobni promet u gradu, ne računajući pješački, najčešće se odvija osobnim automobilima, a u nekim je gradovima raširen prijevoz biciklima ili motociklima. Javni gradski promet racionalniji je od osobnoga, ima veće prijevozne mogućnosti, zauzima manje prostora, sigurniji je i jeftiniji te manje onečišćuje okoliš. Čine ga vozila cestovnih sustava (taksi, minibus, autobus, trolejbus) i vozila tračničkih sustava (tramvaji, laka gradska željeznica, podzemna, brza gradska ili prigradska željeznica). Nagli razvoj gradova na početku XX. st. i rastući broj motornih vozila donijeli su uz mnoge blagodati i mnogobrojne prometne probleme. Povrh toga, funkcionalni je urbanizam, stvarajući odijeljene zone stanovanja, rada i odmora, stvorio i probleme povezivanja tih zona u satima vršnoga prometnoga opterećenja (odlaska na posao i dolaska s njega). Slične je posljedice imalo i stvaranje satelitskih naselja. U suvremeno je doba organizacija gradskoga prometa bitan čimbenik odvijanja gradskoga života. Stoga je sastavni dio planiranja i organiziranja gradskoga tkiva rješavanje prometnih problema, uz određivanje odnosa osobnoga i javnoga prometa, stvaranje pješačkih zona i pratećih garažnih prostora, razdvajanje pješačkoga, biciklističkoga, automobilskoga i javnoga prometa, povezivanje gradskoga, prigradskoga i međugradskoga prometa u prometnim čvorištima, rješavanje prolaznoga (tranzitnoga) prometa, uvođenje režima prometovanja s vremenskim ograničenjima i dr. U većini gradova promet se nastoji riješiti brzim gradskim kružnim obilaznicama, a od njih se radijalno pružaju prometni pravci prema središnjim poslovnim i trgovačkim zonama. Oni završavaju garažnim prostorima od kojih se dalje promet odvija javnim prometalima ili pješice.