prostorno planiranje

prostorno planiranje (engl. spatial planning; njem. Raumplanung; rus. пространственное планирование), određivanje osnovnih ciljeva razvoja u prostoru, te kriterija i smjernica za njegovo uređenje. Obuhvaća izradbu planova za organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora, za sustav naselja i razvojne infrastrukture, te mjera i smjernica za zaštitu i unapređenje okoliša. Prostornim se planiranjem povezuju vrijednosti prirodnoga okoliša s razvojnim tijekom ljudskoga djelovanja, kako bi se taj razvoj odvijao kontrolirano, uz sprečavanje negativnih posljedica. Osnova su prostornoga planiranja prostorni planovi, tj. pravni akti koji zakonski reguliraju djelovanje u prostoru. U Hrvatskoj je takav krovni dokument Strategija i Program prostornoga uređenja, što ga donosi Sabor Republike Hrvatske. Na temelju njega izrađuju se i donose prostorni planovi županija, općina i gradova te prostorni planovi područja posebnih obilježja. Uz tekstovna obrazloženja, prostorni planovi sadrže kartografske prikaze s naznačenim državnim granicama, područjima uz njih i graničnim prijelazima, s teritorijalnom podjelom, namjenom pojedinih prostora, turističkim zonama, područjima od posebnoga interesa ili posebne državne skrbi, s lokalitetima zaštićene prirodne i graditeljske baštine te zaštićenih identiteta krajolika, sa svojstvima tla, klimatskim zonama, demografskim obilježjima, analizom procesa urbanizacije, razvojnim središtima, infrastrukturom cestovnoga, željezničkoga, zračnoga, pomorskoga, riječnoga i telekomunikacijskoga prometa, s plinovodima i naftovodima, elektranama i drugim građevinama elektroenergetskoga sustava, sustavom vodoopskrbe i zaštite voda, zbrinjavanja otpada itd.