rubidij

traži dalje ...

rubidij (engl. rubidium; njem. Rubidium; rus. рyбидий), kem. element 1. skupine periodnoga sustava elemenata, srebrnobijel, vrlo mekan metal sjajne površine. Na zraku brzo potamni. Gorenjem nastaje rubidijev superoksid (RbO2), a u burnoj reakciji s vodom rubidijev hidroksid (RbOH) i vodik. Zbog velike raspršenosti rubidija, u Zemljinoj kori ne postoje veća nalazišta, pa je proizvodnja ograničena. Sporedni je proizvod pri dobivanju litija. Lako stvara slitine sa zlatom, cezijem, natrijem i kalijem. Upotrebljava se kao radni fluid u parnim turbinama, kao tzv. → geter u vakuumskim cijevima, te u proizvodnji fotoćelija i specijalnih stakala. Rezonantni je element u atomskim satovima. Lako se ionizira, pa bi se u budućnosti mogao upotrebljavati za ionski pogon u svemirskim letjelicama (uz učinkovitiji ksenon i cezij). Otkrili su ga 1861. R. Bunsen i G. Kirchhoff.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

rubidij. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 29.6.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/rubidij>.