samostan

samostan (engl. convent, monastery; njem. Kloster; rus. монастырь), u crkvenom graditeljstvu, sklop građevina u kojem živi i djeluje zajednica katoličkih redovnika ili redovnica. Tipično je organiziran s unutarnjim dvorištem okruženim trijemom (→ klaustar), oko kojega se nižu crkva, dormitorij (spavaonice), refektorij (blagovaonica s kuhinjom), parlatorij (prostor za razgovore s posjetiteljima), biblioteka sa skriptorijem (pisarnica i prepisivačka radionica), riznica i arhiv, vestijarij (spremište odjeće), prostor za novake, a kadšto i hospicij (prostor za putnike i goste), hospital (prostor za siromahe i hodočasnike), ljekarna, bolnica, obrtničke radionice, itd. U samostanima redova koji se sami uzdržavaju na unutarnji se sklop nadovezuju gospodarske zgrade i radionice, povrtnjak, vrt ljekovitoga bilja itd., u samostanima prosvjetiteljskih redova učionice, prostori karitasa, iluminatorske škole i sl., a kod viteških redova fortifikacijski elementi. Prva pravila za organizaciju samostana postavili su benediktinci. Samostani romanike i gotike ubrajaju se među najvrednija arhitektonska ostvarenja toga doba, a u renesansi su nositelji novih arhitektonskih strujanja bili upravo pripadnici samostanskih redova.