selenij

selenij (engl. selenium; njem. Selen; rus. селен), kem. element 16. skupine periodnoga sustava elemenata, po mnogim svojstvima sličan sumporu. Nalazi se u sulfidnim rudama bakra, olova, srebra i željeza. Pojavljuje se u više alotropskih modifikacija: sivi (ili metalni), crveni i crni selenij. Sivi je selenij postojan na zraku i na sobnoj temperaturi. Otapa se u koncentriranoj dušičnoj kiselini i smjesi dušične i klorovodične kiseline, a ne otapa se u klorovodičnoj i razrijeđenoj sumpornoj kiselini. Slab je vodič el. struje u tami, ali mu se osvjetljivanjem vodljivost povećava i do tisuću puta. Nije otrovan, ali su njegove pare i spojevi, osobito selenovodik, vrlo otrovni. Dobiva se iz mulja nastala tijekom proizvodnje sumporne kiseline u olovnim komorama ili iz anodnoga mulja nastala elektrolitičkom rafinacijom bakra. Rabi se za izradbu fotoćelija i svjetlomjera, u kserografiji, kao modifikator u industriji gume, u proizvodnji stakla, u proizvodnji katalizatora i mnogih organskih spojeva, itd. Metalni selenidi služe za proizvodnju poluvodiča, fotoelemenata, fotootpornika i fotoosjetljivih slojeva, a selenijev(IV) oksid (SeO₂), selenijev(VI) oksid (SeO₃) i selenijska kiselina (H₂SeO₄), koja može oksidirati zlato, jaka su oksidacijska sredstva. Selenij je biogeni element, pa je u tragovima nužan u prehrani ljudi i životinja.