sklop, integrirani

sklop, integrirani (engl. integrated circuit; njem. integrierte Schaltung; rus. интегральная схема), minijaturna složena elektronička komponenta koja sadržava neki cjelovit sklop. Na osnovnoj silicijskoj pločici (tzv. čip), površine ~ 1...100 mm², ostvarene su poluvodičke komponente (bipolarni i unipolarni tranzistori, diode, otpornici, kondenzatori i dr.), te njihovi spojevi. Monolitni integrirani sklop sadržava tisuće elektroničkih komponenata (→ stupanj integracije). Hibridni integrirani sklop ostvaruje se spajanjem monolitnih integriranih sklopova i pojedinačnih aktivnih i pasivnih komponenata. Integrirani sklop obavlja zadaće koje su nekoć obavljali sklopovi sastavljeni od pojedinačnih komponenata, ali je mnogo manjih izmjera od njih, jeftiniji je u proizvodnji i primjeni, radi brže i pouzdanije te troši manje energije. Prema ugrađenim tranzistorima može biti bipolarni integrirani sklop, s kojim se postižu veće brzine rada, ali mu je veća potrošnja i veće izmjere komponenata, te unipolarni integrirani sklop s MOSFET-om (MOS-integrirani sklop), koji radi s malim strujama i vrlo je malih izmjera, što omogućuje iznimno visok stupanj integracije. Prve integrirane sklopove patentirali su neovisno J. Kilby i R. Noyce. U 1960-ima razvijeni su prvi uporabljivi integrirani sklopovi. Primjenom integriranih sklopova suvremeni su elektronički uređaji postali jednostavniji za proizvodnju i održavanje, pouzdaniji su u radu, znatno manjih izmjera i mase, opskrbljuju se s vrlo malo el. energije, te su neusporedivo jeftiniji od uređaja s pojedinačnim komponentama.