spremnik, računalni

spremnik, računalni, memorija (engl. memory, storage; njem. Speicher; rus. память), osnovni dio u Neumannovu modelu računala. Pri izvođenju programa u središnjem ili radnom spremniku trebaju biti smještene instrukcije programa i podatci na koje te instrukcije djeluju, te je prolazno odredište i ishodište svih informacija koje se prenose između ostalih dijelova računala. U današnjim računalima spremnici pohranjuju informacije organizirane u → bajtove od po osam → bitova. Svakomu se bajtu u spremniku može neposredno pristupiti upotrebom njegove adrese (→ adresiranje). Unutar spremnika adrese bajtova izražavaju se brojevima zapisanim u binarnom obliku. Ako se za zapisivanje adrese upotrebljava m bitova, tada se može zapisati 2^m različitih adresa, a adrese su u granicama od 0 do 2^m – 1. Brojem m određena je veličina tzv. adresnoga prostora. Tako se s 32 bita adrese može adresirati 2³² bajtova, tj. 4 gigabajta. Poluvodička tehnologija omogućuje izvedbe različitih tipova spremnika, kao što su: RAM (prema engl. random accsess memory: spremnik s promjenljivim sadržajem), ROM (prema engl. read only memory: spremnik sa stalnim sadržajem), EPROM (prema engl. erasable read only memory: izbrisivi ROM). Uz radni spremnik uz računala se upotrebljavaju i vanjski spremnici. → Neumannov model računala,  → računalo