stabilnost kosine

stabilnost kosine (engl. slope stability; njem. Hangstabilität, Böschungsstandfestigkeit; rus. устойчивость откоса), svojstvo kosine tla ili stijene da održi ravnotežu unatoč nekomu utjecaju. Zadovoljavajuća je onda kada mehanički poremećaji (npr. promjena razine podzemne vode, dodatno opterećenje, promjena čvrstoće izazvana puzanjem) ne potaknu njezino rušenje. Izražava se faktorom sigurnosti F_s, koji je omjer čvrstoće tla ili stijene te stvarnoga posmičnoga naprezanja na kliznoj plohi, pa kosina može biti stabilna (F_s > 1), nestabilna (F_s < 1), ili u labilnoj ravnoteži (F_s = 1). Faktor sigurnosti izračunava se za niz pretpostavljenih kliznih ploha. Za kosinu je mjerodavan najniži među njima, a ploha s takvim faktorom sigurnosti naziva se kritičnom kliznom plohom.