statika

statika (engl. statics; njem. Statika; rus. статика), grana mehanike što proučava skupove sila i ravnotežu krutih tijela na koje te sile djeluju. Osim statike krutih tijela, ovisno o agregatnom stanju, postoje i aerostatika i hidrostatika, koje su dijelovi mehanike fluida. U statici krutih tijela osnovne su veličine sila, moment sile i spreg sila. Teorijski dio statike bavi se postupcima sastavljanja i rastavljanja sila i redukcijom skupa sila na jednu rezultantnu silu i na jedan rezultantni moment (spreg). U posebnom slučaju svaka od tih veličina ili obje mogu biti jednake nuli. Ako su obje jednake nuli, tijelo je u ravnoteži, što se u statici posebno proučava postavljanjem uvjeta ravnoteže, iz kojih, ovisno o skupu sila, slijedi strogo određen broj jednadžbâ ravnoteže. Osim geometrijskih veličina, u tim se jednadžbama nalaze poznate (zadane) sile što djeluju na tijelo (opterećenje) i reaktivne sile kojima oslonci djeluju na tijelo (reakcije veza) i koje su redovito nepoznate. Ako broj nepoznanica odgovara broju postavljenih jednadžba zadatak je statički određen, nepoznanice se mogu odrediti metodama statike krutih tijela. U protivnome (statički neodređeni zadatci), trebaju se upotrijebiti dopunske jednadžbe mehanike čvrstih tijela. U primijenjenom dijelu statike proučavaju se veze promatranoga tijela s okolinom (oslonci, zglobovi, uklještenja) i zamjena tih veza odgovarajućim reaktivnim silama, te ravnoteža ravnih, zakrivljenih, okvirnih i rešetkastih nosača, te drugih složenih sustava krutih tijela. Proučavaju se i sile trenja između dvaju tijela, kada se može pretpostaviti da vrijedi → Coulombov zakon trenja.