šum

šum (engl. noise; njem. Rausch; rus. шум), 1. u akustici, nepravilan zvuk nestalnih frekvencija i amplituda. Spektar je šuma uglavnom kontinuiran, tj. frekvencije gusto ispunjuju pojedina frekvencijska područja. Bijeli šum ima stalnu snagu po frekvenciji. To znači da od dvaju frekvencijskih pojaseva jednake relativne širine, npr. jedne oktave, pojas na niskim frekvencijama, koji je frekvencijski uži, ima manju ukupnu snagu šuma nego pojas na visokim frekvencijama, koji je frekvencijski širi. Budući da ljudsko uho prepoznaje pojaseve jednake relativne širine kao jednako široke, ono će pojas na niskim frekvencijama čuti mnogo slabije nego pojas na visokim frekvencijama. Zato bijeli šum zvuči izrazito svijetlo, jer je ukupna snaga viših frekvencija mnogo veća od ukupne snage nižih frekvencija. Ružičasti šum ima jednaku snagu u svakom frekvencijskom pojasu jednake relativne širine. Tako npr. dvije oktave, jedna na niskim a druga na visokim frekvencijama, imaju jednaku ukupnu snagu šuma, pa zvuče jednako glasno. Posebna je vrsta šuma prasak, kratkotrajna zvučna pojava velike snage i strma uspona. – 2. u elektrokomunikacijama, neželjeni signal nepravilna oblika, koji u elektrokomunikacijama uvijek prati koristan signal. Posljedica je gibanja elektrona, pa ga je nemoguće potpuno izbjeći. Šum može djelomično smanjiti kakvoću ili potpuno prekinuti prijenos korisnoga signala. Prema nastanku razlikuju se impulsni, toplinski, atmosferski, intermodulacijski, kvantizacijski, sačmeni i izvangalaktički, a prema spektralnome sastavu bijeli (gausovski, stalne gustoće snage u spektru) ili obojeni (promjenljive gustoće snage) šumovi. – 3. u elektronici, slučajne promjene napona ili struje uzrokovane pojavama u tvari (toplinom, gibanjem čestica). El. napon i struja ovise o zbroju velikoga broja pojedinačnih prinosa nosilaca elektriciteta. Većinom su to elektroni koji se ne gibaju samo u smjeru el. polja nego i kaotično, određeno kvantnomehaničkim zakonima. Taj se šum ne može smanjiti oklapanjem jer dolazi iz unutrašnjosti tvari. Naponski šum je uglavnom termički šum, koji je razmjeran temperaturi, a strujni šum je tzv. šum sačme, koji nastaje npr. tokom struje preko PN-spoja poluvodiča ili udara elektrona u anodu.