sušenje, sublimacijsko

sušenje, sublimacijsko, liofilizacija (engl. freeze-drying; njem. Gefriertrocknung; rus. высушивание возгонкой), sušenje prethodno zamrznuta materijala izravnim isparivanjem leda u vodenu paru. Odvija se u komori za sušenje, pri temperaturi –20 °C ili nižoj, uz sniženi tlak. Tako se stvaraju uvjeti za sublimaciju kojom se uklanja sva slobodna voda iz materijala. Slijedi izotermna desorpcija na temperaturi 30...60 °C i uz snižen tlak, tijekom koje se uklanja vezana voda, sve dok u materijalu ne preostane ~1% vode. Sublimacijsko je sušenje skupo i dugotrajno, ali se postiže najbolja kakvoća osušenoga materijala (porozne je strukture i lako se rehidratira). Njime se mogu dugo potpuno očuvati sva bitna biološka svojstva enzima, hormona, antibiotika, vitamina, pojedinih sastojaka krvi, imunobioloških pripravaka (antigena, označenih i neoznačenih antitijela), te hranljive tvari u namirnicama. Većina mikroorganizama preživljava sublimacijsko sušenje, pa se primjenjuje za čuvanje kultura patogenih i korisnih mikroorganizama, koji služe kao reprezentativni sojevi u mikrobiološkim istraživanjima, za pripravu cjepiva, u proizvodnji kvasca, alkohola, piva, vitamina, antibiotika i i dr. Tako se suše hiperimuni serumi, te meso, povrće i voće za proizvodnju dječje hrane. U podmorskoj se arheologiji primjenjuje za uklanjanje vode iz arheološke kože ili drva, koje bi sušenje običnim isparivanjem moglo uništiti.