televizija

televizija (engl. television; njem. Fernsehen, Television; rus. телевидение), radiodifuzijski sustav za prijenos pokretnih slika i zvuka, te pratećih obavijesti. Prenosi se elektromagnetskim valovima ili vodovima (tzv. kabelska televizija). Sustav čine: izvor slike, izvor zvuka, elektronički uređaji za njihovu obradbu, odašiljač, antene i prijamnik. Izvor slike je kamera za snimanje pokretnih predmeta i zvuka ili magnetoskop, te računalo za upravljanje obradbom slike i zvuka. Odašiljači su zemaljski ili satelitski. Televizija je prvotno bila analogni sustav, ali radi bolje kvalitete obradbe i prijenosa postupno prelazi na digitalni sustav. Europski analogni televizijski sustav PAL (akr. od engl. Phase-Alternating Line: linija za promjenu faze) razvijen je u njem. tvrtki Telefunken (primjenjuje se u Australiji, na Grenlandu, te u velikom dijelu Južne Amerike, Afrike i Azije, osim u Rusiji), a uveden je 1967. kao inačica amer. sustava NTSC (akr. od engl. National Television Systems Commitee: Nacionalno povjerenstvo za televizijski sustav). Oba sustava proizvode sliku uz pomoć cijevi za snimanje (→ cijev, analizirajuća). Za dojam pokretnih slika bez treperenja u sustavu PAL izmjenjuje se 50 slika u sekundi u 625 redaka a u sustavu NTSC 60 slika u sekundi u 525 redaka. Slike u boji snimaju se uz pomoć prizma, filtara (crveni, zeleni i plavi) i leća trima cijevima za snimanje, koje stvaraju tri signala (R, G i B). Signali na mjestu reprodukcije pobuđuju crvene, zelene i plave točkice na ekranu, koje su vrlo blizu jedna drugoj, pa ih oko ne razlučuje, nego osjeti kao element slike određene boje nastale aditivnim miješanjem (→ dijagram boja). Signal slike sastoji se od luminantnoga signala (svjetljivost) za reprodukciju crno-bijele slike i krominantnoga signala koji sadržava boju. Svjetljivost predstavlja gradaciju sivoga i dobiva se zbrajanjem signala R, G i B u određenom omjeru. Krominantni signal ima dvije sastavnice, koje se prenose modulacijom QAM krominantnoga nosioca (4,43 MHz u sustavu PAL), a dobivaju se svaka posebno zbrajanjem R, G i B signala u drugačijem omjeru. Ta se tri prenesena signala na mjestu prijma preobličuju ponovno u signale R, G i B. Takav prijenos složenoga videosignala odabran je kako bi se omogućio prijam obojene slike i akromatskim prijamnikom pri prelasku s akromatske televizije na televiziju u boji. Televizija visoke razlučivosti (HDTV, akr. od engl. High-Definition Television) digitalni je sustav prijenosa slike s većom razlučivošću od analognih sustava. Razlučivost se definira brojem slikovnih elemenata (tzv. piksela) u vodoravnome i okomitom smjeru. Postoje raznolike norme, a dvije su glavne, s izmjerama slika u pikselima 1920 × 1080 i 1280 × 720, što znači da je u digitalnim sustavima omjer širine i visine slike 16 : 9, dok je u analognim 4 : 3. → radiodifuzija, → teletekst