temelj

temelj (engl. foundation; njem. Fundament, Gründung; rus. фундамент), građevna konstrukcija koja sva opterećenja prenosi na temeljno tlo. Pritom je potrebno osigurati da pomaci (obično slijeganje) i deformacije ostanu u podnošljivim granicama za konstrukciju, tj. spriječiti velike pomake prouzročene slomom tla. Izbor temelja ovisi o vrsti i obliku konstrukcije građevine i relativnim pomacima koje ona može podnijeti, opterećenju te o sastavu, mehaničkim i geometrijskim svojstvima slojeva tla, razini podzemne vode, tehnološkim ograničenjima pri gradnji, ekonomičnosti i dr. Najprije se određuje nosivost tla ispod temelja, a često se ispituje i njegovo slijeganje. Na osjetljivim se konstrukcijama proračunava međudjelovanje konstrukcije, temelja i tla, jer raspodjela opterećenja na temelje ovisi o slijeganju njihovih pojedinih dijelova. Temelji se obično razvrstavaju na plitke i duboke. Plitki temelji su oni kojima je dubina ukopavanja manja od širine, ali ipak dovoljna da spriječi zamrzavanje tla zimi ispod njih. To mogu biti temeljne stope (temelji samci), temeljne trake, temeljne ploče, temeljni roštilji ili njihove kombinacije. Temelji samci prenose silu pojedinačnoga stupa zgrade u tlo. U seizmički aktivnim područjima (kakvo je npr., područje RH), potrebno ih je međusobno povezati kako bi se spriječilo njihovo razmicanje pri potresu. Temeljne trake prenose opterećenje zidova ili niza stupova na tlo. Temeljne ploče mogu prenositi velika opterećenja, a niz koncentriranih opterećenja jednoliko raspodjeljuju na tlo. Temeljni roštilji imaju slična, ali nešto manje izražena svojstva i grade se za prijenos opterećenja na lošijem tlu. Katkad temeljne ploče mogu biti ojačane temeljnim roštiljem, čime se štedi na debljini ploče, ali se zato komplicira izvedba hidroizolacije. Bez obzira na vrstu temelja koji se gradi, uvijek se nastoji osigurati kvalitetno sučelje srasloga tla i temelja. To se ponekad postiže ugradnjom sloja mršavoga betona na dnu građevinske jame. Duboki temelji mogu biti → piloti, različiti stupovi u tlu, → zagatne stijene (dijafragme), zdenci, → kesoni i sl., a obično se grade za prijenos vrlo velikih sila u dublje nosivo tlo. Moguće su i kombinacije plitkih i dubokih temelja, kao što su temeljne ploče s pilotima.