tezaurus

tezaurus (engl. thesaurus; njem. Thesaurus; rus. тезаурус), 1. u informatici, riznica, blagohranište, u prenesenom značenju, poglavito zbirka vrijednih podataka i obavijesti. – 2. kontroliran i dinamički dokumentacijski jezik semantički i generički povezanih naziva koji pokrivaju određeno područje znanja. U informatici podrazumijeva zapis specifičnoga nazivlja nekoga područja i sastoji se od deskriptora (normiranih ključnih riječi) i nedeskriptora (zabranjenih naziva, npr. istoznačnica, uz koje obično stoji uputnica na preporučljiv naziv). U tezaurusima se najčešće određuju sljedeći odnosi između termina: ekvivalencije (sinonimije), hijerarhije (generički, partitivni itd.) i srodnosti. Prema broju jezika razlikuju se jednojezični i višejezični tezaurusi, a prema razini obradbe makrotezaurusi i mikrotezaurusi. Po svojoj funkciji tezaurus je pomagalo za terminološku kontrolu, koja se primjenjuje pri prevođenju prirodnoga jezika u dokumentacijski jezik. Tezaurusi se, kao i rječnici, tiskaju na papiru ili se pohranjuju na elektronički čitljivim nosačima i uglavnom pokrivaju jedno znanstveno ili stručno područje. Metatezaurusi su sustavi koji ujedinjuju dva prihvaćena tezaurusa ili više njih radi ujedinjenja različitih zamisli strukturiranja jezičnoga blaga.