tiskana pločica

tiskana pločica (engl. printed circuit board; njem. Druckplatte; rus. печатная плата), pločica koja služi kao mehanička podloga za elektroničke komponente s određenim rasporedom njihovih spojeva. Uglavnom je od pertinaksa, od plastičnoga materijala s niskom dielektričnošću (npr. → teflon) za uređaje u području radiofrekvencija, ili od savitljivoga poliamidnoga filma za uređaje u kojima se štedi prostor (npr. u kamerama). Broj vodljivih slojeva je od 1 do 16, međusobno su odijeljeni izolacijskim slojevima, a komponente su međusobno spojene kroz posebne otvore u izolacijskim slojevima (tzv. via). Raspored komponenata na pločici i način njihova spajanja najčešće se određuje računalno. Izumio ju je P. Eisler, a prvi je put primijenjena 1943. u vojnim električnim i radiouređajima u SAD-u, a od 1948. ima široku primjenu.