titanij

titanij (engl. titanium; njem. Titan; rus. титан), kem. element 4. skupine periodnoga sustava elemenata, sjajna bijela kovina male gustoće i velike tvrdoće. Deveti je element po zastupljenosti u Zemljinoj kori, a najčešće se nalazi u mineralima ilmenitu (FeTiO₃) i rutilu (TiO₂). Na nižim je temperaturama krt, a kovati se može zagrijan bez prisustva kisika. Visoka je tališta i niska termičkoga koeficijenta rastezanja, dobro provodi el. struju, otporan je na koroziju i djelovanje morske vode. Nije topljiv u kiselinama (osim u fluorovodičnoj), lužinama i zlatotopci. Jedini je element koji može izgarati u dušiku. Čvrst je kao čelik, ali je mnogo lakši, a dvaput je čvršći od aluminija. Uglavnom se dobiva redukcijom titanijeva(IV) klorida metalom, npr. magnezijem. Služi za proizvodnju slitina s aluminijem, molibdenom, manganom i drugim kovinama, a posebice za proizvodnju titanijskih čelika vrlo otpornih na udarce. Titanij i titanijske slitine najviše se primjenjuju u zrakoplovnoj industriji, za izradbu lopatica kompresora i za dijelove mlaznih motora, u brodogradnji za izradbu brodskih dijelova (ponajviše za vojne brodove i podmornice), za izradbu izmjenjivača topline, autoklava, itd. Titanijev diborid, TiB₂, iznimno tvrd kompozit (→ kermet), rabi se kao zaštitna prevlaka titanijskih slitina, titanijev(IV) oksid, TiO₂, kao bijela boja (tzv. titanijevo bjelilo), a barijev metatitanat, BaTiO₃, zbog piezoelektričnih svojstava za generiranje ultrazvuka te kao kondenzatorski dielektrik. → kondenzator, feroelektrični