tomografija, pozitronska emisijska

tomografija, pozitronska emisijska (engl. positron emission tomography; njem. Positronemissionstomographie; rus. позитрон-эмиссионная томография; akr. PET), neinvazivni kvantitativni postupak za fiziološku i biokemijsku analizu mozga. U krvotok se intravenski ubrizgava radiofarmaceutik obilježen kratkoživućim radionuklidom koji zrači pozitrone (npr. ugljik ¹¹C, dušik ¹³N, kisik ¹⁵O, ili fluor¹⁸F). Uz pomoć nekoliko tisuća scintilacijskih senzora smještenih u nizu prstenova kružno oko glave mjeri se gama-zračenje nastalo anihilacijom pozitrona, te tako ustanovljuje lokalna koncentracija izotopa u moždanome tkivu. Razvijeni su postupci za promatranje optoka krvi, membranskoga prijenosa, metabolizma, sinteze bjelančevina, te tzv. ligand-receptor reakcija uporabom radioobilježenih prirodnih molekula (šećeri, bjelančevine, vitamini, hormoni, neurotransmiteri) ili analognih obilježivača (slične kem. građe kao organske molekule, s izmjenama koje omogućuju bolje izoliranje dijelova kompleksnih biokemijskih reakcija). Taj je postupak najučinkovitiji od svih postojećih neinvazivnih postupaka za određivanje položaja biokemijskih procesa, pa su dostatne nanomolarne koncentracije obilježivača. Točnost lokaliziranja je 2,6…8 mm, prostorno razlučivanje ~ 18 mm, a vremensko samo 40 s (zbog male učinkovitosti detekcije signala ne može pratiti ni brze neuronske, a ni znatno sporije hemodinamičke i metaboličke procese).