toplinska izolacija

toplinska izolacija (engl. thermal insulation; njem. Wärmeisolierung, Wärmedämmung; rus. теплоизоляция, термоизоляция, тепловая изоляция), zaštita unutarnjih prostora zgrade od gubitaka topline u zimskom razdoblju i od pretjeranoga zagrijavanja ljeti. Nekoć se osiguravala dovoljnom debljinom obodne konstrukcije (npr. zidom od opeke debljine 38 cm ili od kamena debljine 60 cm), a danas se najčešće izvodi oblaganjem konstrukcije slojem laganoga materijala velikoga toplinskog otpora (npr. laki betoni, kamena ili staklena vuna, plastomerne pjene i dr.). Debljina izolacijskoga sloja određuje se toplinskim proračunom, u skladu s potrebama (klimatska zona, namjena prostora) i propisima o građenju. Izolacijski se sloj, tamo gdje je to moguće, postavlja s vanjske strane. Time se omogućuje zagrijavanje masivnoga dijela konstrukcije, koji zadržava toplinu i kada prestaje grijanje, te se stvara ugodan unutarnji prostor. Takav položaj toplinske izolacije sprečava i zagrijavanje građevine ljeti, a to se proračunski utvrđuje određivanjem toplinskoga prigušenja i faznoga pomaka. Pretjerano zagrijavanje sprečava se i tzv. ventiliranim fasadama i krovovima, građenim tako da između vanjske obloge i unutarnje konstrukcije struji zrak. Toplinska se izolacija primjenjuje i na drugim građevnim elementima, npr. na cijevima centralnoga grijanja, vode, kanalizacije, itd. → otpor, toplinski, → prigušenje, toplinsko, → fazni pomak