toplinska obradba kovina

toplinska obradba kovina (engl. heat treatment of metals; njem.Wärmebehandlung von Metallen; rus. термическая обработка металлов), niz postupaka kojima se kovinski proizvod u čvrstome stanju podvrgava temperaturno-vremenskim promjenama kako bi mu se promijenila građa, a time i mehanička i fizikalno-kemijska svojstva. Zasniva se na činjenici da sva svojstva kovina proizlaze iz njihove građe. Slitine u kojima glavna sastavnica ima svojstvo polimorfnih promjena (npr. željezo u slitinama s ugljikom, Fe-C) mijenjaju svojstva zbog promjene oblika tijekom zagrijavanja ili hlađenja, a slitine u kojima ni jedna sastavnica nema svojstvo polimernih promjena (npr. slitine aluminija s bakrom i manganom, Al-Cu-Mn, s manganom, Al-Mn, s manganom i silicijem, Al-Mn-Si i dr.) mijenjaju svoja svojstva zbog otapanja drugih sastavnica u osnovnoj sastavnici, zbog zadržavanja otopljenoga elementa u otopini nakon gašenja, te zbog uzrokovanja starenja. Neke slitine mijenjaju svojstva na oba načina (npr. brzorezni, visokolegirani ultračvrsti čelici i dr.). Glavni su parametri postupaka temperatura i vrijeme. Postupci uključuju zagrijavanje i hlađenje. Postoje postupci pri kojima se zagrijava cijela masa obratka (različiti oblici žarenja, gašenje, popuštanje, starenje), namjerno se mijenja kem. sastav površinskih slojeva (→ termokemijska obradba kovina), te obradba površinskih slojeva bez promjene kem. sastava (plameno i indukcijsko kaljenje, obradba laserom, elektronskim mlazom i dr.).