tračnica

tračnica (engl. rail; njem. Schiene; rus. рельс), element željezničkoga gornjega ustroja od valjanoga, rjeđe od lijevanoga čelika, koji nosi i vodi kotače željezničkih vozila te prenosi opterećenje na podlogu. Tračnice se razlikuju po obliku, tj. poprečnome presjeku, te kakvoći čelika od kojega su izrađene. Najviše je u uporabi Vignolesov oblik tračnice s glavom, vratom i nožicom. Na prometnim površinama, gdje se usporedo odvijaju željeznički i cestovni promet, često je u uporabi tračnica žljebasta oblika, kojoj glava ima žlijeb za ispust vijenca kotača. Kranski oblik tračnice uglavnom se primjenjuje za kranske staze (kolosijeke), a takva se tračnica oslanja na kontinuiranu podlogu (ne na pojedinačne oslonce kao većina drugih). Posebni oblici tračnica (npr. zvonasti ili puni, asimetrični, u obliku slova L, u obliku slova U, visoki oblik vodilice) primjenjuju se pri izradbi skretnica, dilatacijskih uređaja i dr. Svaki oblik tračnice ima više tipova, koji se razlikuju po izmjerama i veličini poprečnoga presjeka, a propisani su normama. Na europskim željezničkim prugama pretežito je u uporabi tračnica Vignolesova oblika, tipa 60 E 1 (UIC 60). Na prugama Hrvatskih željeznica još je u znatnoj mjeri zastupljen tip 49 E 1 (S 49), ali i podosta starijih tipova. Prema kakvoći čelika tračnice se razvrstavaju u niz skupina. Osnovna značajka čelika najmanja je vlačna čvrstoća, a iznosi 680 N/mm² (čelik uobičajene kakvoće), 880 N/mm² (čelik otporan na trošenje) i 1175 N/mm² (čelik posebne kakvoće).