tranzistor, jednospojni

tranzistor, jednospojni (engl. unijunction transistor; njem. Unijunctiontransistor, Doppelbasisdiode; rus. однопереходной транзистор; akr. UJT), tranzistor s jednim PN-spojem i trima priključcima. Sastoji se od N-poluvodiča, koji čini bazu tranzistora i na krajevima ima dva priključka B₁ i B₂, te od P-područja, na kojem je priključak emitera E. Uz U_B2B1 > 0 kroz N-područje teče struja koja uzrokuje pad napona na otporima R₁ i R₂. Napon U_EB1 > 0 pokriva pad napona na R₁ i na PN-spoju. Ako je napon U_EB1 mali, PN-spoj je neznatno propusno polariziran, pa je struja I_E mala. Pri U_EB1 = U_P, PN-spoj je jače propusno polariziran, pa je struja I_E veća. Daljnjim povećanjem U_EB1 raste injekcija šupljina iz emitera u bazu, povećava se vodljivost u dijelu baze između E i B₁ (tj. smanjuje se otpor R₁), pa napon U_EB1 pada, a struja I_E raste. Najmanji napon U_EB1 je U_V. Nakon toga i napon U_EB1 i struja I_E rastu. Budući da u jednom dijelu karakteristike tranzistor ima negativni dinamički otpor, primjenjuje se u oscilatorima (→ otpor, dinamički). Tranzistor s jednim spojem, kojemu je baza od P-poluvodiča, a emiter od N-poluvodiča, naziva se komplementarnim tranzistorom s jednim spojem.