upravljanje reaktorom

upravljanje reaktorom (engl. reactor control; njem. Reaktorkontrolle; rus. управление реактором), postupci upravljanja radom i snagom nuklearnoga reaktora. U fisijskim reaktorima to je određivanje → faktora umnažanja neutrona. Provodi se → upravljačkim štapovima u reaktorskoj jezgri, u kojima se nalazi tvar za apsorpciju neutrona. Štapovima se, osim na snagu reaktora, odgovara i na druge fizikalne pojave u reaktoru koje mijenjaju faktor umnažanja. Na promjenu faktora umnažanja utječu temperatura reaktora, utrošak goriva, proizvodnja novih fisibilnih nuklida, te tzv. zatrovanje reaktora fisijskim produktima s velikim udarnim presjekom za apsorpciju neutrona. Na zatrovanje najviše utječe izotop ksenona Xe-135 (T_1/2 = 9,2 h), koji nastaje izravno fisijom te posredno raspadom drugoga fisijskoga produkta joda J-135 (T_1/2 = 6,7 h). Stvaranje i raspad Xe-135 uravnotežuju se za ~ 10 h. Nastajanje Xe-135 raspadom J-135 nastavlja se i nakon prestanka rada reaktora, pa njegovo zatrovanje raste te dostiže najvišu vrijednost nakon 10…11 h, a nestaje raspadom Xe-135. Za ponovno pokretanje zatrovanoga reaktora potrebno je nadoknaditi znatnu apsorpciju neutrona u Xe-135 i spriječiti pojavu tzv. prekompenzacije, kada se pri pogonu smanji zatrovanost reaktora (što se dogodilo u Čornobilju). Slično djeluje stvoreni nuklid samarij-139, samo na dulje vrijeme (desetak dana) i nižim zatrovanjem.