uranij, obogaćeni

uranij, obogaćeni (engl. enriched uranium; njem. angereichertes Uran; rus. обогащённый уран), uranij s ukupnim udjelom fisibilnih izotopa U-235 i U-233 većim od udjela U-235 u prirodnome uraniju (0,71% ). Uranij s udjelom do ~ 5% fisibilnih izotopa smatra se malo obogaćenim, a do ~ 20% jako obogaćenim. Za nuklearni je eksploziv potreban uranij obogaćen više od 90%. U većini se energetskih reaktora kao gorivo upotrebljava malo obogaćeni uranij (do ~ 4% U-235). Obogaćivanje se postiže fizikalnim i kem. postupcima. Difuzijski postupak, koji je najprije razvijen, zasniva se na različitim brzinama prolaska plinovitih uranijevih izotopa kroz poroznu membranu. Najviše je primjenjivan, premda je učinak po jednom prolasku vrlo malen, pa se mora ponavljati tisuće puta. Centrifugalni postupakobavlja se u plinskim centrifugama za razdvajanje molekula izotopa različitih molekularnih masa. Učinak po jednom koraku je veći, pa su postrojenja manja. Aerodinamički postupak primjenjuje centrifugalno odvajanje pri skretanju mlaza plina. Laserski postupak zasniva se na selektivnom pobuđivanju atoma ili molekula, nakon čega se oni odvajaju el. poljima ili magn. poljima, a u jednom koraku ima velik separacijski učinak. U svakom se postrojenju za obogaćivanje može proizvesti visokoobogaćeni uranij, koji može služiti kao nuklearni eksploziv, pa se obogaćivanje uranija nastoji međunarodno nadzirati. → separacijski rad