Van de Graaffov generator

Van de Graaffov generator (engl. Van de Graaff generator; njem. Van-de-Graaff-Generator; rus. Ван-де-Грааффа генератор), elektrostatički generator vrlo visokoga napona zasnovan na prijenosu el. naboja s niskoga potencijala na visoki ulaganjem mehaničke energije. Na donjem se kraju beskonačne izolacijske vrpce u kretanju nanose naboji sa šiljaka (uz napone ~ 10 kV), koji se na gornjem kraju skidaju češljem i odvode na veliku kuglastu šuplju elektrodu, gdje se raspoređuju po vanjskoj površini. Nakupljanjem naboja postižu se naponi do 10 MV (izvedba u stlačenom plinu), uz crpljenje struje do nekoliko miliampera. Primjenjuje se za istraživanja u fizici, a iznimno za napajanje linearnih ubrzivača čestica i rendgenskih terapijskih uređaja. Izumio ga je 1930. R. J. van de Graaff.