vektor (engl. vector; njem. Vektor; rus. вектор), 1. (znakovi a, a → i dr.), matematička veličina određena iznosom i smjerom. Element je vektorskoga prostora, a primjeri vektora su pomak, brzina, sila (→ prostor, vektorski).U Kartezijevu pravokutnome koordinatnom sustavu svakomu su vektoru jednoznačno pridružena tri broja kao vrijednosti projekcija na osi x, y, z, pa sevektor a može prikazati u obliku: a = ax · i + ay · j + az · k, gdje su ax, ay i az pripadne projekcije, a i, j i k jedinični vektori na koordinatnim osima. Jedinični vektor (tzv. ort) vektor je jedinične duljine, a nulvektor je vektor kojemu se početak i kraj nalaze u istoj točki. Za računanje s vektorima primjenjuje se posebna → vektorska algebra (→ radijvektor). – 2. u genetičkom inženjerstvu, molekula deoksiribonukleinske kiseline ili organizam koji prenosi dio genskoga materijala iz jednoga organizma u drugi u prirodi ili laboratoriju (→ genetičko inženjerstvo). – 3. u informatici, natuknica u mnogim programskim jezicima za izlistavanje liste istovrsnih podataka.
