vezivo

vezivo (engl. binder, vehicle; njem. Bindemittel; rus. вяжущее вещество), 1. u građevinarstvu, tvar koja povezuje čestice neke smjese u čvrstu cjelinu. Najčešće je u praškastom krutom, ili tekućem stanju. U građevinarstvu se rabi za pripravu betona, morta, asfalta, boja i drugih građevinskih materijala, koji se prije ugradnje svježi spravljaju u žitkome ili tekućem stanju, a nakon nekoga vremena očvrsnu. Razlikuju se nehidraulična ili zračna veziva, koja očvršćuju samo na zraku, a u očvrslome su stanju topljiva u vodi (→ vapno, → gips, magnezitna veziva, vodeno staklo), hidraulična veziva, koja očvršćuju na zraku ili pod vodom, a u očvrslome stanju nisu topljiva u vodi (hidraulično vapno, → cement) i → bitumen, naftni derivat koji je izvorno u krutom stanju, a prije ugradnje zagrijavanjem se rastapa. Postoje i tekuća bitumenska emulzija ili razrijeđeni bitumen koje nije potrebno zagrijavati. – 2. u tiskarstvu, sastojak tiskarske boje u kojem je dispergiran pigment. Vodi sastojke tiskarske boje kroz sustav za bojenje tiskarskoga stroja, veže boju za tiskovne elemente tiskovne forme, osigurava njezin prelazak na tiskovnu podlogu te sušenje otiska. Razlikuju se sušiva (suše se oksipolimerizacijom), nesušiva (suše se penetracijom) i hlapljiva veziva (suše se hlapljenjem).