vlakno, umjetno

traži dalje ...

vlakno, umjetno, kemijsko vlakno (engl. man-made fibre; njem. Chemiefaser; rus. химическое волокно), vlakno kojega se nitasti oblik stvara umjetnim putem, kem. ispredanjem. Polazne su sirovine prirodni metali i mineralne tvari (za metalna i staklena vlakna), prirodni polimeri (drvna celuloza za umjetna celulozna vlakna, lateks za gumena), sintetski polimeri (za poliamidna, poliesterska, akrilna, olefinskavlakna i dr.) te različite anorganske tvari. Proizvode se kao vlasasta, duljine prirodnih vlakana, i kao filamentna, velike, gotovo neograničene duljine. Raspon finoće pojedinih vrsta vlakana, sjaj, morfološke značajke (oblik poprečnoga presjeka, šupljikavost, poroznost, posebnost površine), mehanička svojstva, sklonost pilingu, gorivost i mnogobrojne druge značajke ovisne su o parametrima procesa proizvodnje i primijenjenoj tehnologiji. Zbog toga se od umjetnih vlakana proizvode različite podvrste ciljanih svojstava, prilagođenih namjeni. Posebnu pozornost pobuđuju tzv. pametna vlakna (engl. smart fibres), kojima se pojedina svojstva prilagođuju promjenama u okolini. → ispredanje, kemijsko,  → vlakno

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

vlakno, umjetno. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 1.7.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/vlakno-umjetno>.