vodič, električni

vodič, električni (engl. electric conductor; njem. elektrischer Leiter; rus. электрический провод), 1. tvar koja ima dovoljno slobodnih naboja za vođenje el. struje. Dobri vodiči su kovine i mnogi elektroliti. Poželjna su svojstva tehničkih vodiča visoka el. vodljivost, dobra mehanička svojstva, kem. postojanost i niska cijena. – 2. tijelo od električno vodljive tvari (kovine, uglavnom bakra ili aluminija), za tehničku primjenu uglavnom u obliku žice ili užeta. Dio je voda (nadzemnoga, kabelskoga i sl.). Razlikuju se punožični i višežični vodiči, vodiči okrugla presjeka ili profilni vodiči (drugačijih presjeka). U nadzemnim vodovima i kabelima vodič je najčešće od aluminija (jeftiniji je od bakra). Aluminijski se vodiči za nadzemne vodove učvršćuju u sredini čeličnom žicom koja sprečava prekidanje vodiča zbog istezanja (tzv. Al/Fe ili AlČe vodiči). Vodič u kabelu izoliran je polivinilkloridom (PVC-vodovi) za niski i niži srednji napon, te polietilenom ili umreženim polietilenom (PE-vodovi, UPE-vodovi) za više srednje i visoke napone. U kabelima starijih konstrukcija vodič se izolirao papirom natopljenim mineralnim uljem. Za instalacije u zgradama primjenjuju se vodiči od bakra izolirani polivinilkloridom zbog boljih svojstava pri mehaničkim i el. naprezanjima. Presjeci su vodiča normirani (npr. u instalacijama zgrada 1,5; 2,5; 4; 6; 10 mm², itd., a u elektroenergetskim objektima 25; 35; 50; 70; 95 mm², itd.). → vod, električni, → supravodljivost