vozila, cestovna

vozila, cestovna (engl. road vehicles; njem. Strassenfahrzeuge; rus. дорожные транспортные средствa), vozila namijenjena za vožnju cestom. Prema vrsti pogona razvrstavaju se na motorna vozila, priključna vozila (bez vlastitoga pogona), skupove vozila (vučno i priključno vozilo zajedno), zaprežna vozila i bicikle. Putnička vozila (automobil, → autobus, → trolejbus, → motocikl, → bicikl) namijenjena su prijevozu putnika i prtljage. Teretna vozila (→ kamion, tegljač s poluprikolicom, kamion s prikolicom) namijenjena su prijevozu tereta. Kombinirana vozila (tzv. kombiji) konstrukcijom su prilagođena za prijevoz putnika i tereta. Posebna vozila (npr. ambulantno vozilo, cisterna, hladnjača, vozilo za odvoz smeća) namijenjena su prijevozu posebnih tereta. Radna vozila (vatrogasno vozilo, čistilica, ralica za snijeg, autodizalica) vozila su s ugrađenim radnim strojevima ili posebnom opremom. Vučna vozila (tegljač, traktor) namijenjena su vuči priključnih vozila i oruđa. Priključna vozila (prikolica, poluprikolica i dr.) vozila su bez vlastitoga pogona. Najveća duljina cestovnih vozila ograničena je propisima, ovisno o vrsti i tipu vozila (za pojedinačno motorno i priključno vozilo iznosi 12,00 m, tegljač s poluprikolicom 16,50 m, zglobni autobus 18,00 m). Najveća je dopuštena širina vozila 2,55 m, a najveća dopuštena visina 4,00 m. Motorna i priključna vozila trebala bi u zavoju opisati vanjsku kružnicu promjera manjega od 25,00 m, a unutarnju kružnicu promjera većega od 10,60 m. Ograničene su i podrobno propisane dopuštene mase vozila (npr. za tegljač s poluprikolicom i vučno vozilo s prikolicom najviše 40 t) i dopuštena osovinska opterećenja (npr. za jednostruku slobodnu osovinu najviše 100 kN). Također su podrobno propisani i opisani uređaji i oprema cestovnih vozila, te tehnički uvjeti kojima moraju udovoljavati.