živa

živa (engl. mercury; njem. Quecksilber; rus. ртуть), kem. element 12. skupine periodnoga sustava elemenata, jedini metal koji je na sobnoj temperaturi u tekućem stanju. Srebrnastobijele je boje, velike gustoće, velike površinske napetosti i vrlo fluidna, pa lako tvori kuglaste kapi koje ne moče stijenke posude ili podloge. Polagano isparuje na sobnoj temperaturi, stvarajući vrlo otrovne pare. Nema veliku toplinsku i el. vodljivost, ali lako stvara el. kontakt. Na sobnoj temperaturi ne reagira s kisikom iz zraka, a zagrijavanjem na 357 °C nastaje živin(II) oksid, HgO. Topljiva je u oksidirajućim kiselinama poput razrijeđene i koncentrirane dušične kiseline i vruće koncentrirane sumporne kiseline, a netopljiva u klorovodičnoj kiselini i u lužinama. Otapa brojne metale (osim željeza i platine) tvoreći slitine, → amalgame. Dobiva se žarenjem crvenoga minerala cinabarita (rumenica, živin(II) sulfid, HgS) na zraku, pri čem nastaje živin(II) oksid koji na visokim temperaturama disocira na elementarnu živu (izlučuje se u obliku pare koja se potom kondenzira) i kisik. Razrijeđene se živine pare rabe u svjetiljkama, a živa služi kao elektroda u elektrolitičkim postupcima, kao katalizator u različitim procesima, rabi se u el. uređajima (živini prekidači), za punjenje manometara, barometara i termometara, itd. Živin(I) klorid, tzv. kalomel, Hg₂Cl₂, rabi se u elektrodama (→ elektroda, kalomelna), živin(II) fulminat, Hg(OCN)₂ detonator je za eksplozive, itd. Svi su živini spojevi otrovni.