zlato

traži dalje ...

zlato (engl. gold; njem. Gold; rus. золото), kem. element 11. skupine periodnoga sustava elemenata, sjajnožuta plemenita kovina. Vrlo je meko i podatno, ali i žilavo, pa se može izvlačiti u tanke žice ili listiće izrazito male debljine (0,00001 mm). Dobro provodi toplinu i el. struju. Stabilno je na zraku, s kisikom se ne spaja ni na kojoj temperaturi, a otapa se jedino u → zlatotopci. Elementarno se zlato u prirodi nalazi u kremenim stijenama u obliku zrnaca i prašine ili je pratitelj bakrenih i srebrnih ruda iz kojih se izdvaja cijanidnim izluživanjem (→ cijanizacija). Manje se količine zlata dobivaju i iz anodnoga mulja nastala elektrolitskom rafinacijom bakra i srebra. Čisto je zlato suviše meko za uporabu, pa se legira srebrom i bakrom. Udio zlata u tim slitinama iskazuje se uobičajeno karatima (čisto zlato ima 24 karata) ili u promilima (čisto je zlato 1000‰). Zlato i njegove slitine služe za izradbu ukrasa, nakita i novca, za bojenje stakla i porculana, za lemljenje slitina, za izradbu visokokvalitetnih el. kontakata, itd.

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

zlato. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 12.10.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/zlato>.