zračenje, infracrveno

zračenje, infracrveno (engl. infrared radiation; njem. Infrarotstrahlung; rus. инфракрасное излучение; znak IC), elektromagnetsko zračenje valnih duljina duljih od svjetlosti, u području ~ 0,7…1000 μm. Razvrstava se na blisko (0,7…1,4 μm), kratkovalno (1,4…3 μm), srednjovalno (3…8 μm), dugovalno (8…15 μm) i daleko infracrveno zračenje (15…1000 μm). Blisko i kratkovalno zračenje nazivaju se reflektirajućim zračenjem, a srednjovalno i dugovalno toplinskim zračenjem, jer prenose toplinu. Infracrveno zračenje uglavnom potječe od prijelaza između elektronskih stanja u atomima te vibracija i rotacija molekula na svim temperaturama, a izrazito na povišenima. Zato su sva užarena tijela jaki izvori infracrvenoga zračenja. Tehnički su izvori infracrvene žarulje (polikromatsko, nekoherentno zračenje) te laseri i poluvodičke sastavnice (monokromatsko, koherentno zračenje). Opaža se detektorima infracrvenoga zračenja (termometri, bolometri, kemijski i elektronički). Infracrveno se zračenje primjenjuje za daljinsko mjerenje temperature, promatranje i snimanje u mraku, u infracrvenoj fotografiji, mikroskopiji i spektrografiji, te u infracrvenim komunikacijama. Posebnim se pretvaračima infracrveno zračenje može pretvoriti u → svjetlost.