zrakoplov

zrakoplov, avion, aeroplan (engl. airplane, aeroplane; njem. Flugzeug; rus. самолёт), letjelica teža od zraka (aerodin) s nepomičnim krilima i vlastitim pogonom. Osnovu (tzv. → zmaj) čine konstrukcija trupa, krila i repnih površina. U civilnom zrakoplovu najveći dio prostora trupa zauzima putnički i teretni prostor, dok se u borbenome naoružanje smješta u trup ili na posebno oblikovane nosače na trupu i krilima. Pogoni ga klipni motor s propelerom ili mlazni motor različitih izvedaba (→ propulzija, zrakoplovna). Prema namjeni može biti putnički, opći, poslovni ili vojni, prema broju motora jednomotorni ili višemotorni, a prema broju parova krila jednokrilac ili → dvokrilac. Oprema mu ovisi o namjeni. U vojnim zrakoplovima to su radar i s njime spregnuti sustavi za upravljanje oružjem, te mnogi drugi elektronički uređaji (→ avionika). Zrakoplovom se upravlja uz pomoć upravljačkih površina: krilaca, kormila dubine i kormila pravca, a u suvremenim su zrakoplovima rješenja drugačija (npr. bez klasičnih repnih površina). Posebne je konstrukcije i → hidroplan, koji zahvaljujući plovcima može slijetati na vodenu površinu, te → konvertoplan, koji može uzlijetati poput helikoptera. Prvim su zrakoplovom poletjeli braća W. i O. Wright u SAD-u 1903., a iz početnoga razvojnoga razdoblja ističu se i konstruktori A. Santos-Dumont, H. Farman, L. Bleriot, I. Sikorski, A. Fokker i dr. Za I. svjet. rata intenzivni su razvoj i proizvodnja zrakoplova (lovaca, bombardera i izviđača). Nakon rata primjenjuju se novi materijali, razvijaju sve snažniji motori i bolja oprema, što je omogućilo prekooceanske letove i nagli zamah putničkoga prijevoza. Uoči II. svj. rata na vojnim je lovačkim zrakoplovima koncepcija platnenih dvokrilaca zamijenjena metalnim jednokrilcima. Tijekom rata ugrađuju se mlazni i raketni motori, pa su lovački zrakoplovi počeli dosezati brzine veće od 900 km/h, a bombarderima je znatno povećana nosivost razornoga tereta. Vojni su zrakoplovi 1947. postignuli brzine veće od brzine zvuka, a potom i nekoliko puta veće. U poslijeratnom su se razdoblju i u civilne zrakoplove počeli ugrađivati mlazni motori, što je omogućilo neprekidne prekooceanske letove i prijevoz velikoga broja putnika. Prvi hrv. zrakoplov konstruirao je S. E. Penkala i njime poletio 1910. Izdvajaju se i pionirski radovi I. Sarića, koji je te godine poletio svojim zrakoplovom u Subotici, te R. Fizira, prvoga školovanoga konstruktora zrakoplova u Hrvatskoj, koji je 1920-ih izradio više uspjelih letjelica. Suvremenim je zrakoplovima sa sve savršenijim motorima smanjena potrošnja goriva, time i zagađivanje okoliša, a unaprijeđena su i ostala područja. Primjena računala i naprednih mehaničkih sustava omogućila je prijenos komandi do izvršnih članova el. vodovima (u novije doba i optičkim vlaknima) umjesto mehaničkim vezama. Nove su tehnologije prikaza informacija u kabini smanjile ergonomsko opterećenje pilota (→ zrakoplovni instrumenti). Osobit je napredak postignut primjenom novih materijala (slitina aluminija i litija, titana), te posebice kompozitnih materijala (kombinacije ugljičnih vlakana i različitih polimernih materijala, kompozita s metalnom matricom i dr.). Danas su glavni proizvođači civilnih zrakoplova Boeing (SAD), Airbus (Europa), Iljušin (Rusija), Embraer (Brazil), poslovnih i malih Cessna, Piper, Gulfstream (SAD), Suhoj (Rusija), a vojnih Boeing, Lockheed-Martin, Northrop-Grumman (SAD), British Aerospace (UK), Dassault (Francuska), EADS (Europa), SAAB (Švedska), Suhoj, MiG i Tupoljev (Rusija).