beton

beton (engl. concrete; njem. Beton; rus. бетон), najčešće upotrebljavan građevni materijal, koji se dobiva stvrdnjivanjem smjese agregata (npr. pijeska, šljunka, drobljenca, tucanika, troske, drobljene opeke), hidrauličkoga cementa i vode. Osim osnovnih sastojaka često sadržava dodatke (aditivi) za poboljšavanje svojstava. Beton se proizvodi na mjestu ugradbe u miješalicama ili, na suvremeniji način, u tvornicama betona (tzv. betonarama), iz kojih se do mjesta ugradbe prevozi posebnim vozilima (automikserima). Ugradba betona (→ betoniranje) odgovarajuće → konzistencije provodi se u za to predviđenim kalupima (→ oplata, građevinska). Ugrađena smjesa gubi obradivost i u prvih se nekoliko sati skrućuje, a potom postupno dobivajući na čvrstoći, potpuno otvrdne. Beton treba zadovoljiti uvjete kakvoće mehaničkim svojstvima (čvrstoća), svojstvima svježega betona pri ugradbi, trajnošću (otpornost na klimatske utjecaje i kem. koroziju), fizikalnim svojstvima (dimenzijska stabilnost, izolacijska svojstva) i dr. Na ta svojstva bitno utječe vodocementni omjer (faktor), tj. omjer mase vode i cementa u betonskoj mješavini ili cementnome mortu. Mjerodavna tlačna čvrstoća određuje marku betona, koja uz to odražava i druga svojstva betona. Ona se ispituje na betonskim uzorcima starim 28 dana, koji mogu biti kocke stranica 20 cm ili valjci promjera 15 cm, a visine 30 cm. Uporabom različitih agregata dobivaju se betoni različite gustoće. Laki beton ima manje od 2000 kg/m³, normalni 2400 kg/m³, a teški više od 3300 kg/m³. Za laki se beton upotrebljavaju zrna pečene ekspandirane gline umjesto šljunka ili drobljenca, a za teški baritno punivo.