boja

traži dalje ...

boja, 1. (engl. colour; njem. Farbe; rus. цвет), vidni osjet ovisan o frekvenciji svjetlosti. Ljudsko oko opaža samo vidljivo elektromagnetsko zračenje, tj. svjetlost, valne duljine ~380…760 nm, a pojedini dijelovi toga spektra uzrokuju osjet boje, od ljubičaste do crvene. Boja površine ili tijela potječe od odaslane, reflektirane ili propuštene svjetlosti. Obojena tijela su ona koja selektivno apsorbiraju i reflektiraju svjetlost, npr. površina ili tijelo su crveni ako apsorbiraju plavozeleni dio spektra (područje od ~380…600 nm), a reflektiraju crveni (iznad 620 nm). – 2. nalič, premaz (engl. dye; njem. Farbe; rus. краситель), u svakodnevnom životu i u tehničkoj praksi, sredstvo za bojenje, tj. tvar koja se odlikuje selektivnom apsorpcijom svjetlosti te nanesena na neku površinu daje joj određenu boju (→ boje i lakovi). Boje, neprozirna prekrivna sredstva, sadržavaju obojene tvari ( → pigmenti), netopljive u sredstvu u kojem se primjenjuju, veziva, koja su uglavnom organske tvari, obično polimeri (lakovi), dodatke, te punila. Prema namjeni postoje temeljne boje za metal, drvo i dr., boje s organskim otapalima, boje s vodom, te boje u prahu. Sjajna završna boja je tzv. lak-boja. Posebnu namjenu imaju tiskarske i slikarske boje. → bojilo

 

članak preuzet iz tiskanog izdanja 2007.

Citiranje:

boja. Tehnički leksikon (2007), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 25.12.2024. <https://tehnicki.lzmk.hr/clanak/boja>.