bojilo

bojilo (engl. dyestuff; njem. Farbstoff; rus. краситель), tvar koja boji materijal prodirući u njega. S materijalom tvori kem. vezu, a veže se privlačnim silama ili unutar materijala tvori netopljivi spoj. Bojila su organske tvari koje sadržavaju konjugirane dvostruke veze, a rabe se za bojenje tekstila, kože, krzna, papira, plastike i drugih materijala. Nositelj obojenosti u bojilu je kromofor, karakteristična nezasićena skupina, npr. azo-skupina, nitro-skupina, nitrozo-skupina, karbonilna skupina, pa se razlikuju azo-bojila, nitro-bojila, nitrozo-bojila i dr. Uz kromofor, bojilo sadržava i auksokromnu skupinu, koja omogućuje vezanje i ugradnju boje u materijal. Prema karakteru auksokromnih skupina, tj. prema načinu kako se boja nanosi i održava na materijalu, bojila se razvrstavaju na kisela (svojom se kiselom skupinom vežu na amino-skupinu poliamida, vune i svile), bazna (bazičnom se kationskom skupinom vežu na anione akrilnih vlakana), izravna ili supstantivna (fizikalno se izravno vežu na celulozno vlakno), disperzijska (iz vodene disperzije bojilo prelazi u omekšana sintetska vlakna u kojima tvori čvrste otopine), redukcijska i sumporna (redukcijom daju topljiv oblik koji se oksidira nakon vezanja na celulozno vlakno te tako postaju netopljiva), metalkompleksna (stvaraju kelate između metalnih iona kroma, kobalta ili bakra i azo-bojila), te reaktivna (kem. reakcijom s podlogom kovalentno se vežu i stvaraju netopljiv obojeni spoj). Prirodna bojila izdvajaju se iz biljnih ili životinjskih sastojaka, npr. iz sadnica u cvatu (prirodni indigo), lišća, korijenja, kukaca, puževa (purpur) i dr. Uglavnom se upotrebljavaju za bojenje živežnih namirnica, te kozmetičkih i farmaceutskih pripravaka. Sintetska bojila uglavnom se upotrebljavaju za bojenje tekstila i drugih materijala. Mnoga se izvorno prirodna bojila danas također pripravljaju sintetskim putem (→ indigo, kongo-crvenilo, indantren i dr.). → boja, → lakovi