kemijski spojevi

kemijski spojevi (engl. chemical compounds; njem. chemische Verbindungen; rus. химические соединения), složene čiste tvari stalna sastava, građene od istovrsnih molekula sastavljenih od atoma dvaju ili više elemenata. Prema broju elemenata u spoju postoje binarni spojevi (od dvaju  → kemijskih elemenata, npr. amonijak, NH₃), ternarni spojevi (od triju elementa, npr. magnezijev karbonat, MgCO₃), itd. U jednom je spoju nađeno najviše sedam elemenata. Fizikalna i kem. svojstva spojeva znatno se razlikuju od svojstava elemenata od kojih su sastavljeni. Atomi su u spoju u stalnim i pravilnim brojčanim ili masenim omjerima, sukladno stehiometrijskim zakonima. Prema vrsti kem. veze spojevi mogu biti ionski (uglavnom kristalne građe), kovalentni (sastavljeni od molekula) ili kompleksni. Molekula nekoga spoja može imati samo dva atoma (npr. molekula ugljikova monoksida, CO), ali i više tisuća atoma (npr. nukleinske kiseline, makromolekule nekih polimera). Po podrijetlu su prirodni ili sintetski, a po sastavu anorganski, organski ili organometalni spojevi. Spojevi istoga sastava, ali različito povezanih ili smještenih atoma u prostoru nazivaju se → izomerima. Neki spojevi mogu kristalizirati u različitim kristalnim oblicima (polimorfija). Postoje i tzv. nestehiometrijski spojevi. Čine ih hidridi prijelaznih metala i intermetalni spojevi. Svakoga se dana u svijetu sintetiziraju novi spojevi. Danas ih je poznato više od 20 milijuna (veliku većinu čine organski spojevi). Većina čvrstih tvari u prirodi smjese su kem. spojeva. Samo 1% svih poznatih spojeva ima tržišnu primjenu (tzv. kemikalije).