kromatografija

kromatografija (engl. chromatography; njem. Chromatographie; rus. хроматография), skupina fizikalno-kemijskih postupaka kojima se iz smjese plinova, tekućina ili otopljenih tvari izdvajaju sastavnice vrlo visoke čistoće. Zasniva se na različitoj raspodjeli sastavnica smjese između dviju faza, nepokretne ili stacionarne i pokretne ili mobilne. Pod utjecajem pokretne faze sastavnice se gibaju kroz nepokretnu fazu različitom brzinom i tako se razdvajaju. Prema fizikalnom stanju pokretne i nepokretne faze razlikuju se: plinsko-tekućinska (GLC, akr. od engl. gas-liquid chromatography), plinsko-čvrsta (GSC, akr. od engl. gas-solid chromatography), tekućinsko-tekućinska (LLC, akr. od engl. liquid-liquid chromatography), tekućinsko--čvrsta (LSC, akr. od engl. liquid-solid chromatography) i plinsko-tekućinska razdjelna kromatografija. (GLPC). Tekućinska kromatografija visoke djelotvornosti (HPLC, high performance liquid chromatography) rabi vrlo fine čestice nepokretne faze i visoke ulazne tlakove. Ovisno o načinu vezanja sastavnica na nepokretnu fazu razlikuje se adsorpcijska (molekule sastavnica se adsorbiraju na površinu nepokretne faze), razdjelna ili particijska (odvajanje se ostvaruje razdjeljivanjem između dviju tekućina), ionsko-izmjenjivačka kromatografija (različiti se ioni natječu za ionska mjesta u nepokretnoj fazi), te gel-filtracija (vezanje čestica otopljenih ili suspendiranih u tekućem mediju u šupljine gela ovisno je o veličini njihovih molekula). Primjenjuje se za analizu, razdvajanje i određivanje mnogobrojnih kem. spojeva u farmaceutskoj i medicinskoj kemiji i biokemiji, ekologiji i općenito u znanosti. Izvornu je tehniku otkrio M. Tsvet.