olovo

olovo (engl. lead; njem. Blei; rus. свинец), kem. element 14. skupine periodnoga sustava elemenata, teška, sjajna kovina srebrnoplave boje. Vrlo je meko, pa se može deformirati rukama i rezati nožem, lako se savija, valja u limove i izvlači u žice. Velike je gustoće i niska tališta, a u usporedbi s drugim kovinama loše provodi el. struju i toplinu. Na zraku brzo posivi zbog nastajanja zaštitnoga oksidno-karbonatnoga sloja. Ne otapa se u destiliranoj vodi i u vodi koja ne sadržava otopljeni kisik, ali se zbog elektrokemijskih procesa otapa u prirodnim vodama (olovna korozija). Reakcijom s hidrogen-karbonatima i sulfatima sadržanima u vodi na površini olova nastaje sloj teško topljiva baznoga olovnoga karbonata i sulfata, što ga štiti od daljnje korozije. Ne otapa se u klorovodičnoj, fluorovodičnoj i sumpornoj kiselini (do koncentracije 80%), lako se otapa u razrijeđenoj dušičnoj kiselini, a u octenoj, mravljoj i vinskoj kiselini otapa se samo u prisutnosti kisika. Dobiva se iz primarnih sirovina (galenitne rude) i sekundarnih sirovina (istrošeni olovni akumulatori, otpadci valjanoga olova i olovnih slitina). Nekoć je olovo služilo za izradbu vodovodnih cijevi, ali se danas zbog olovne korozije i otrovnosti olova i njegovih soli od njega više ne izrađuju ni odvodne vodoinstalacije. Služi u kem. industriji za prevlačenje reakcijskih posuda, za izradbu dijelova aparatura, za oblaganje komora u proizvodnji sumporne kiseline, spremnika za nagrizajuće kemikalije, za proizvodnju akumulatora, za pripravu → tetraetil-olova, za izradbu cijevi, limova, streljiva, itd. Vrlo dobro zaustavlja rendgenske i gama-zrake, pa se od olova izrađuju zaštitne radiološke obloge, blokovi, pregače, rukavice i sl. Kako bi mu se poboljšala svojstva (čvrstoća, otpornost na koroziju), legira se kositrom i antimonom (tzv. tvrdo olovo), a katkad i bakrom, bizmutom, kadmijem i srebrom. Olovne se slitine rabe za izradbu plašteva energetskih kabela, cijevi i akumulatorskih ploča, za zaštitu od radioaktivnoga zračenja, za meko lemljenje, za lijevanje pod tlakom, za izradbu ležajeva, itd. Važniji su spojevi olova smjesa olovnoga karbonata i hidroksida, tzv. → olovno bjelilo, Pb(OH)₂ × 2PbCO₃, olovni(II) nitrat, Pb(NO3)₂ (služi kao dodatak zapaljivim i eksplozivnim smjesama, kao oksidans i sredstvo za nagrizanje u tekstilnoj industriji), olovni(II) oksid, tzv. olovna gleđa, PbO (rabi se u olovnim akumulatorima, za pripremu otopine natrijeva plumbata koji se koristi za uklanjanje sumpora iz benzina, u proizvodnji stakla, glazura, emajla te drugih olovnih spojeva), olovni(II) sulfid, galenit, PbS (rabi se za dobivanje olova, u proizvodnji poluvodiča i fotoelektričnih elemenata te u keramičkoj industriji), olovni(IV) oksid, PbO₂ (služi kao oksidans u kem. industriji, kao sredstvo za nagrizanje u tekstilnoj industriji, kao analitički reagens, u proizvodnji elektroda i polimera, itd.), olovni(II, IV) oksid, Pb₃O₄, tj. → minij, olovni(II) acetat, Pb(C₂H₃O₂)₂ (služi za pripremu drugih olovnih soli, kao sredstvo za nagrizanje, kao analitički reagens, za prevlačenje kovina olovom i proizvodnju → firnisa), itd.