ubrzanje

ubrzanje, akceleracija (engl. acceleration; njem. Beschleunigung; rus. ускорение; znak a), u mehanici, vektorska veličina koja pokazuje promjenu brzine neke točke po veličini i smjeru. Mjerna je jedinica ubrzanja metar u sekundi na kvadrat (m/s²). Prva je derivacija vektora brzine točke po vremenu, tj. a = dv/dt, a druga derivacija njezina vektora položaja a = d²r/dt². Komponente ubrzanja prikazuju se u jednom od koordinatnih sustava. U tehnici je najzorniji prirodni sustav, gdje su komponente ubrzanja (tzv. prirodne komponente) tangencijalna a_T = dv/dt, koja leži na pravcu tangente na putanju, i normalna ili centripetalna a_N = v²/R (gdje je R polumjer zakrivljenosti putanje), koja je uvijek pozitivna i usmjerena prema središtu zakrivljenosti putanje. Tangencijalna komponenta pokazuje promjenu brzine po veličini. Kada su v i a_T istoga predznaka, točka ubrzava. U suprotnome je riječ o usporavanju. Normalna komponenta pokazuje kako se brzo mijenja smjer vektora brzine i pri krivocrtnom gibanju uvijek je veća od nule. Ako tijekom gibanja nema promjene smjera brzine (pravocrtno gibanje), ubrzanje je skalarna veličina a = dv/dt = d²s/dt², kojoj se pravac poklapa s pravcem puta s. Kada se brzina ne mijenja po veličini niti po smjeru, ubrzanje je jednako nuli (jednoliko pravocrtno gibanje). Derivacija ubrzanja po vremenu (a_II, ubrzanje drugoga reda ili trzaj) primjenjuje se za krivuljne mehanizme i pri ocjeni udobnosti vožnje.