fotoelasticimetrija

fotoelasticimetrija (engl. Photoelasticity; njem. Spannungsoptik; rus. фотоупругость), metoda eksperimentalne mehanike za određivanje i promatranje polja naprezanja u opterećenim elementima konstrukcija. Provodi se na modelu, a naprezanja se, uz neka ograničenja, mogu određivati i na izvornoj konstrukciji. Ravninski model, izrađuje se uz uvjete → modelske sličnosti od prozirnih fotoelastičnih materijala (epoksidne smole, poliesteri), koji pod opterećenjem postaju optički anizotropni i pokazuju svojstvo dvolomnosti. Model se osvjetljuje polariziranim svjetlom, vektor kojega se zbog dvolomnosti rastavlja u dvije međusobno okomite komponente paralelne s pravcima glavnih naprezanja. Svaka od komponenata prolazi kroz model svojom brzinom, pa se među njima pojavljuje razlika u fazi, koja je razmjerna razlici glavnih naprezanja. Zbog toga se na modelu u polariskopu ocrtavaju linije (izokline i izokrome), iz kojih se određuju pravci i razlika glavnih naprezanja (σ₁–σ₂), a uz pomoć zakona modelske sličnosti i za izvornu konstrukciju. Iz klasične (ravninske) fotoelasticimetrije za prostorna su se stanja naprezanja razvile metoda zamrzavanja, integralna fotoelasticimetrija, radijacijska fotoelasticimetrija, metoda fotoelastične obloge i dr.